U rangu koncerta godine

Golemi interes zagrebačke publike za potpuno rasprodan treći koncert Majstorskoga ciklusa HRT-a dao je naslutiti da nas tog 10. prosinca u Dvorani Lisinski očekuje nesvakidašnji glazbeni događaj. Tako velika očekivanja pretplatnika tog ciklusa, ali i brojne mlade publike, pobudio je nastup zagrebačkoga pijanista Aljoše Jurinića (1989), koji je nadasve sugestivnom izvedbom Prvoga koncerta za klavir i orkestar u e-molu, op. 11 Frédérica Chopina neupitno ostvario doseg u rangu koncertnoga događaja godine!

Mladenačkome poletu koncertne večeri pridonijelo je i srčano dirigentsko vodstvo australskoga dirigenta Daniela Smitha (1982), laureata nekoliko velikih natjecanja, koji gradi zamjetnu međunarodnu karijeru opernog i simfonijskog dirigenta. Pored skladbe hrvatskog autora (Franjo Dugan, Simfonijski andante) i – zbog solista – Chopinova Prvog koncerta, Smith je u zagrebački program uvrstio skladbe Wolfganga Amadeusa Mozarta (25. simfonija u g-molu, KV 183) i Györgyja Ligetija (Rumunjski koncert).

Izniman nastup Aljoše Jurinića uz Simfonijski orkestar HRT-a

U toliko raznorodnu programskom izboru Odakov delikatno instrumentiran i osjetno „češki“ obojen Simfonijski andante ispostavio se ugođajno primjerenom predigrom za suptilno tonsko tkanje Chopinova Prvog koncerta, dok se Mozartova 25. simfonija našla neprirodno užlijebljena između ispovjedne glazbe poljskog romantičara i neobuzdane, raskošne zvukovnosti Ligetijeva Rumunjskog koncerta. Temperamentan i precizan te orkestralnim glazbenicima očigledno poticajan Daniel Smith na svoj pravi dirigentski teren stupio uvjerljivo vodeći izvedbu vrlo zahtjev / Snimio Dinko Bažulić nih Rumunjskih plesova, u kojima zasićenu zvukovnost kompletnog orkestra György Ligeti maštovito sučeljava s prozračnom teksturom komorno napisanih epizoda. U čestim, rumunjski usijanim epizodama solo violine u pravome se svjetlu iskazala koncertna majstorica Mirjam Pustički Kunjko, a uz to smo čuli još nekoliko kratkih i dojmljivih sola njezinih orkestralnih kolega (vođa 2. violina, vođa viola, klarinetist…). Za svoju žustru izvedbu Ligetijeve krajnje atipične, ali i razgaljujuće, partiture i orkestar i Daniel Smith zasluženo su nagrađeni dugim aplauzom, i to nakon eruptivnih ovacija kojima je u prvom dijelu koncerta bio ispraćen karizmatični Aljoša Jurinić i njegov neoskvrnuti Chopin.

Sve ono čime nas je ushitio i duboko ganuo ispovjedni Chopin nevjerojatno tankoćutna i pijanistički besprijekorna Jurinića, zapravo bi bilo nemoguće riječima opisati. Izlazeći nekoliko puta na podij, „slavodobitnik“ Jurinić – usprkos burnome odobravanju – nije upao u zamku paradna razmetanja virtuozitetom; umjesto toga – svoju začudnu izvedbu Chopinova Koncerta on je samozatajno poentirao nježnim tonskim tkanjem dvaju nepogrešivo izabranih dodataka (Nokturno u Des-duru, op. 27, br. 2 i Etuda u f-molu, op. 25, br. 2).